Najstariji podaci o Mikleušu datiraju još iz 1334. godine kada se spominje i crkva „ecclesia sancti Nicola“ kao crkva u arhiđakonatu Vaška. Mikleuš je dobio ime prema patronu svoje prve crkve. Potvrdu za ovu tvrdnju iznosi i Juraj Butorac, jer navodi da se od 1507. do 1513.g. u popisima na ovom području spominje naselje Zenth Myklos. Do danas se održala priča da je Mikleuš ili Mikloš pomađareno ime sela koje, u stvari, potječe od imena N.Š. Zrinskog jer, prema legendi, u Mikleušu je bila prva obrambena linija protiv Turaka i tu je Zrinski imao svoje središte. Karte nastale u 16. i 17. stoljeću spominju ovdje naselje S. Nicolo, S. Niclos, S. Nicole ili S. Nicolaus.

Uz ime mjesta ucrtan je i znak utvrde. To je izgleda kaštel koji se u opisima naselja spominje još pred dolaskom Turaka i za koji T. Smičiklas kaže da su u njemu stanovali stari Ugri prozvani Gauri. Turci su po svom dolasku u Mikleuš 1537.g. zatekli čitavu utvrdu, a njihovim je odlaskom ostala toliko oštećena da više nije bila popravljena. Po povijesnim izvorima oko utvrde je bio kanal pun vode. Mjesto se spominje, kako je do sada poznato, po prvi put u pisanom dokumentu već 1345. godine. Prema karti dr. Čankia, Mikleuš je u 15. stoljeću bio varoš i spadao je pod Orahovačko vlastelinstvo. Vlasnici područja bile su velikaške obitelji, ali je čestom kupnjom imanje bilo u vlasništvu sad jedne, sad druge obitelji. Povijesna građa govori da su vlasnici Mikleuša u 14. stoljeću bili Gorjanski koji su tada posjedovali šire područje oko Drenovca. Mikleuš je pao u turskom naletu u isto vrijeme kad i Orahovica 1542.g. Mikleuš je kao i Slatinu zaposjeo Murad-beg. Mikleuš i okolica upravno su potpali za vrijeme Turaka pod Orahovački kotar.
Odlaskom Turaka upravu nad Slavonijom preuzela je Dvorska komora u Beču. Godine 1722. car Karlo VI darovao je Orahovicu s nekoliko okolnih sela i Mikleušom generalu grofu Casparu de Cordua et Alagon. Godine 1730. grof Cordua je prodao vlastelinstvo barunima Antunu, Nikoli i Marku Pejačeviću. Pejačevići su 1742.g. prodali Orahovicu pa i mikleuški kraj obitelji Mihalović.
Oni se spominju kao vlasnici imanja u u 19.st. iako katastarske karte bilježe kao vlasnika određenih područja u Mikleušu i Schaumburg Lippea. Početkom 20. st. vlasnik imanja bio je Ivan grof Drašković. Na katastarskim kartama rađenim koncem 19. st. ucrtan je na jednom širem
terenu tzv. „Dvorac“ ili Grad kako ga Mikleušani nazivaju. Poslije Draškovića vlasnik „Dvorca“ bio je Ivan pl. Sakač. On je odselio 1939.g. i prodao „Dvorac“ Koheku i Rupčiću.

U Mikleušu je u 18. st. sagrađena pravoslavna crkva. Nova rimokatolička crkva je sagrađena 1967.g., a blagoslovljena 1968.g.
Nedaleko mjesto Četekovac naseljeno je krajem 19. i početkom 20.st. U selu je 1971.g. sagrađena crkva posvećena sv. Nikoli Taveliću.